Kythnos

Kythnos – koprena između koraka i vječnosti

Kythnos nije otok koji tražiš. On pronalazi tebe. Kad si spreman za nešto drugačije. Kad ti je dosta sjaja i savršenih kutaka za savršene fotografije. Kad poželiš pravi miris soli u kosi, zgužvane plahte od sunca i večeri koje počinju s čašom bijelog vina – a završavaju dugim razgovorima pod prigušenim lanternama.
U moru Ciklada Kythnos se ne razmeće. Ima sve, ali ništa ne nameće. Nitko ovdje ne viče. Osim galebova. Možda vjetar. Sve ostalo je šapat – kamen koji podsjeća na kruh iz starih peći, začinsko bilje koje osjetiš prije nego ga vidiš, plavetnilo koje te uvjeri da boja mira doista postoji.
A onda je tu Kolona. Ne, to nije samo plaža. To je čudo. Kao da je priroda prstom nacrtala put između dva svijeta – pješčani greben usred Egejskog mora, gdje more spava s obje strane. Gdje korak naprijed znači ići istovremeno prema istoku i zapadu. Gdje ti postane jasno da više nisi samo turist. Dio si toga. Imao si sreće.
Na Kythnosu nema obveza. Ujutro ti duša kaže kamo da tijelo ide. Možda u Loutru, gdje su još stari Grci znali da topla voda liječi više od tijela. Možda u Dryopidu, pod zemlju, gdje stalaktiti šapću priče iz vremena kad su bogovi hodali među ljudima. Možda na vjetrovitu terasu iznad neke bezimene plaže, gdje nećeš misliti na ništa. Napokon.
Kythnos je svijet koji još nije zaboravio što znači živjeti polako. Svako selo je kap grčke čistoće – plavo, bijelo, kameno, toplo. Djeca trče bosa, odrasli pod pergolama režu rajčice i pune staklenke s džemom od smokava. Nitko ne gleda na sat. Gleda se u oči. I u more.
Ovdje nećeš naći hotele s pet zvjezdica i bazenima na krovu. Naći ćeš stol za dvoje, gdje ćeš nakon dugo vremena osjetiti okus rajčice koja je rasla na suncu. Ribiča koji će ti reći gdje danas plivaju hobotnice. Mještanina koji će ti bez riječi natočiti drugu čašu. Ne zato što mora. Već zato što je to Kythnos.
I kad budeš odlazio, nećeš reći da si ga posjetio. Reći ćeš da si bio njegov dio. Da je nešto tvoje ostalo tamo. I kad u svakodnevici opet budeš prebrzo disao, reći ćeš si: Kythnos. I bit će malo lakše.